Sretan Božić za one od nikuda na putu za nigdje...sa istim slikama istom pjesmom..
Zašto?
zato što sa distance od 365 dana vidimo da bolje ništa nije,tek samo gore
a koliko - to će vrijeme pokazati...uskoro..
jer postali smo zemlja izgubljenog osmijeha i mutnog pogleda...
neizvjesnosti i strepnje
extremnih socijalnih razlika
šaka "odabranih"koja godinama rotira i ima sve
i velika većina koja ili tek nešto malo ima a mnogo više nema....
Ovaj zapis je podsjetnik da ne zaboravimo da postoje
i oni koji nemaju
i da trebaju nas...
ali ne samo sad
iako u ovakvim trenucima
vjerojatno najviše
Sretan Božić!
došlo je badnje veče,
moj grad je pijan od vremena
što tako brzo teče
gubi se u magli
još jedna prosječna tuga,
godinu dana duga
promrzlih ruku, s injem u kosi,
sjetan i sretan domu svom nosi
jelku, dan je hladan
u srcu nosi, skrivenu,
čežnju da bude voljen,
želju da ne bude gladan
na još neokićeno drvce
mnoga je kliznula suza,
tek poneki osmijeh je sjao
drva je malo,
duga je zima,
ni snijeg još nije pao
no ljudsko je srce
pretoplo za mraz
što prijeteći bljeska na grani
u pepelu čeka
i mirno se smiješi
jer doći će topliji dani
© Ivica Smolec, 24.prosinca.1974.